Love

Dobrodošli na moj blog

23.10.2018.

Njemu

I, eto tako prošle su i prolaze: sekunde,minute,mjeseci,godine.... Pitate od čega..... Od zadnjeg puta kada smo se vidjeli, tad' je još bio sam. Barem malo je bilo nade! Prošlo je toliko vremena, a još je tu, negdje u dubini mene, potisnut (jer je morao biti potisnut), ne, zato što sam ja to željela, već zato što je tako sudbina rekla, i gore viša sila! Život, obaveze, neka nova dešavanja dovedu do toga da ga zaboravim neko vrijeme, ali kada se najmanje nadam nešto ga meni vrati. San, poruka, fotografija,bezazlena obavijest. Bumerang, u njegovom obliku i s njegovim imenom. I uvijek iznova,i iznova se pitam : zašto? Ne pišem mu, nit on meni piše, ne čujemo se... Ali, kao da zna da još nije prestao, kao da čuje svaki put kada zapjevam : ,, Još si uvek moja želja, moje da mi je, ono ništa kada pitaju me šta mi je... Boliš i ne prolaziš''. Njegovo ime me prati u stopu, zvuči nevjerovatno, ali gdje god se okrenem, svaka druga osoba koju upoznam nosi njegovo ime! Svaki put se trgnem, jer bih voljela da je on, da se nasmijem onim svojim osmijehom koji se pojavi samo kada mi neko spomene drage ljude,ili kada ih vidim, i da ga zagrlim najjačim zagrljajem, i da bilo šta kaže, samo da čujem njegov glas... Ali, nije on, samo ta neka osoba koja ''nosi'' njegovo ime, ta osoba koja ga ne može zamjeniti, kao ni svaka osoba koja bude dolazila u moj život. Njemu nema zamjene, sigurna sam da je to i njegova sadašnja izabranica shvatila. Zašto me još uvijek mora podsjećati da je bio nekada tu, u mom životu, zašto me mora podsjećati da sam jedne od najljepših trenutaka upravo provela s njim, da sam prolila suze i suze kada smo se morali rastati, kada sam se morala pomiriti s tim da je mogao biti moj, a nije, i neće nikada ni biti?! Zašto sjećanja, uspomene ne možemo jednostavno obrisati gumicom, i krenuti dalje, bez tragova koji čovjeka tako tiho ubijaju?! Zašto sam ga morala uopznati, i zašto mi je prirastao srcu kao malo ko'?!Zašto se uopšte morao pojaviti u mom životu, i onda mi dati do znanja da nismo jedno za drugo, da svako od nas dvoje mora krenuti svojim nekim putem, novim putem!? Većina samo zna reći : ,, bilo prošlo, naći ćeš ti nekoga drugog' ''. Vidite da nije prošlo, ne može proći tek tako kada se srodite s tom osobom, i onda morate nastaviti živjeti sa saznanjem da je zauvijek gotovo, da nema u životu repeat ( koliko god mi to željeli).... Život nam nudi samo sjećanja, i pokoju suzu kada nam ta sjećanja '' pokucaju'' na vrata srca i glave. Sjećanja koja nas odvedu na ta mjesta. U te daleke gradove, na te pučine gdje smo nekada bili sretni, sa smirajem u dušu, i gdje smo mislili da će se to sve nastaviti s istom osobom, samo na drugom mjestu. Ali, ništa se nije nastavilo, na tom mjestu život je napravio stanku, stanku koja traje vječno. Ko zna šta život dalje nosi.... Kada bude oženjen čovjek, iako bude imao kćerku, voljela bih da ona '' nosi'' moje ime. To mu nikada neću reći, niti dati do znanja, ali nadam se da će taj posao umjesto mene odraditi karma! I za kraj : '' Sa mnom živi, uvek uspe da oživi album dragih uspomena...''

24.10.2017.

Halucinacija

Nedjelja.Naizgled,jedan običan dan. Za neke radni,za druge pak dan za odmor...Za mene radni,taj dan imala sam obaveza u gradu.Budim se,i ležeći u krevetu razmišljam kako divan dan za odmor.... Ostala bih kući da odmaram, ali ipak nešto me "vuklo" da ustanem, spremim se i odem.Dolazim na odredište.. Oko mene sve ljudi,koje poznajem. Zaustavljam se tu,i pridružujem im se u priči.Vani smo,sunce sija i grije kao da je prvi dan proljeća. Došla sam nešto ranije tako da sam imala vremena sjesti,popričati,i uživati u tom suncu. Odmah pored ulica,automobili stalno prolaze,ljudi se smjenjuju.U jednom trenutku sam "odlutala" negdje sa mislima.Mahinalno okrećem glavu ka ulici.I gle,jako sporo tom ulicom prolazi crni automobil.Bez tablica,otvorenog prozora.Tvoj lik.U čudu sam,"ukopana" u mjestu,u nevjerici gledam kako se tvoj lik i automobil gube iz mog vidika!Na glas kao da oko mene nema nikoga izgovaram: ,,Ne,nije moguće da se konačno vratio,ili mi se počeo priviđati?" Još uvijek zbunjena, pokušavam da razjesnim tu halucinaciju. Ili pak nije bila halucinacija? Još jedna u nizu tajanstvena stvar u vezi tebe.Mogu se zakleti da si ono bio ti! Dolazim kući,jos uvijek sam uvjerena da sam te vidjela.Sklapam u glavi neke "kockice" koje bi se složile i dale mi odgovor da si ono bio ti,i da ne halucinaciniram.Ali,još uvijek ostaje pitanje da li si ono bio ti,ili ipak moja mašta i nostalgija,koje rade svašta?! Kako god bilo,halucinirala ja ili ne,sada mi je drago što taj dan nisam ostala kući,barem sam te "vidjela" u svojoj mašti.Ko zna možda i nije bila halucinacija.Vrijeme će pokazati!

12.10.2017.

Mrtva tišina

Ovo je jedna od onih noći gdje neće san na oči.Sjedim.Mrak je.On me baš podsjeća na tvoje oči.I ovu noć si ti u mislima.Ne mogu da spavam.... A ovaj mrak i tišina jednostavno mi nameću da mislim na tebe. Svi spavaju, i nikog nema da mi preusmjeri misli na drugu temu.Tako da, nastavljam sa svojim mislima...Gdje li si sada,šta radiš,sjetiš li se djevojke koju si nekad' viđao, ili si zaboravio da postoji? Sve su to pitanja koja se sada vrte po mojoj glavi,a čini mi se da ipak odjekuju u ovoj ''mrtvoj'' tišini.Odjekuje i tvoje ime.... Odjekuje sve,a niko ne čuje to osim mene! Znaš da su svi odjeci nekako jezivi,niko ih ne čuje a tako su glasni... Da bar čuješ ove odjeke kako ih čujem ja.Da bar... Voljela bih da uskoro svratiš u ovaj grad, da svratiš kao što svraćaš u misli,u snove. Tako realno! Tada bi utihnuli ovi odjeci... Ipak oni nisu jezivi kao drugi u noći,samo su tužni i u njima se osjeća nostalgija! Još jedna mrtva tišina,kojoj izgleda nema kraja...

10.10.2017.

Opet sam te sanjala

Pitam ih da li su primjetili da u zadnje vrijeme rijetko pričam o tebi?! Nisi više u svakoj mojoj rečenici...Ne spominjem te kao prije,a opet sam te neku noć sanjala. Baš čudno,inače sanjamo ljude na koje u danu bezbroj puta pomislimo. Kažu da si još negdje u podsvjesti,zbog toga i dolaziš u snove! Dugo te nisam vidjela,ali, u ovom snu si bio tako stvaran... Čula sam čak i onaj tvoj spečifičan smijeh.Nikada ti nisam bila bliže,čak i kada si bio ovdje.U tom čudnom snu bili smo tako blizu jedno drugom,mogla sam osjetiti i tvoj miris... Pričali smo,smijao si se,a ja sam bila zbunjena,baš kao i sada dok ovo pišem. Zbunjena,jer otkud baš sad' da dođeš u snove? Kažu mi da bi to možda mogao biti znak da uskoro dolaziš na javu.Ne znam,jednostavno ne mogu da protumačim značenje ova dva sna! Malo se i plašim, možda dolaziš u snove zbog toga što te na javi više neću vidjeti? Možda to jednostavno znaš,pa mi nadoknađuješ dolazeći u snove ? Ne znam... Kako god,iako te više ne vidim ,ostat će sjećanja i moji pisani tragovi o tebi,kao podsjetnici!

23.09.2017.

Dodi da "osvjetlis" ovaj grad

Proslo je dugih sest mjeseci kako si otisao.Ko bi rekao da je proslo toliko vremena otkad sam zadnji put vidjela one tvoje oci,i ono lice koje je tada bilo bez osmijeha.Ni slutila nisam da te taj dan poslijednji put vidim.Otisao si daleko od mojih ociju,ali ne i od mojih misli,mog srca! Jos si daleko,u tamo nekim gradovima.Sigurna sam da svojom pojavom "osvjetljavas" ulice tih gradova,bas kao sto si "osvjetljavao" onu ulicom kojom smo cesto oboje prolazili.Ja,da bih vidjela tebe makar na tren,a ti da bi bio zapazen.Sada rijetko idem tom ulicom.Nije "osvjetljena",a znas ja se plasim mraka.Ne znam koliko ce jos mjeseci,a mozda i godina proci,ja znam da onom ulicom bez svog "osvjetljena" necu smjeti proci...Zato najbolje bi bilo da uskoro dodes... Da "osvjetlis" ovaj grad,onu ulicu.Da nestane ovaj mrak,da se napokon vratis u svoj rodni grad.

17.09.2017.

Pisala mu je...

Pisala mu je...A bila je jos uvijek zaljubljena u covjeka koji je daleko,kojeg dobro i ne poznaje. Pisala u nadi da ce uz njega zaboraviti covjeka koji se uvukao u njeno srce.Covjeka koji joj svaki dan izmami osmijeh na lice...Taj covjek za kojim cezne jos uvijek je nije raspalkao.A,ti,s kojim je pricala do zore,kojeg je cak nazivala svojim,svjesno si je rasplakao,povukao si iz njenog zivota...Razlika u vama dvojici je velika...Kleo si joj se da ce biti sretna, da je neces ostaviti.I na kraju se desilo ono cega se ona od samog pocetka plasila.Otisao si bez ijedne konkretne rijeci,napustio si zenu koja je bila spremna da bude tvoja.A znao si,dobro si znao da se pocela zaljubljivati u tebe.A on,jos uvijek joj nije rekao nijednu rijec,nije joj nista ni obecao,a i dalje svjesno ili nesvjesno cinije je sretnom.Svjesna je ona da ga nikada nece moci nazvati svojim,svjesna je da nece biti njegova,i bila je pocela da se miri s tim kada si ti usao u njen zivot.Jer je mislila da ce napokon nekoga nakon toliko vremena nazvati svojim. Ovaj put se grdno prevarila...Izgubila te je za tren oka,a nije zeljela to!Zeljela je da budes njen i da ona bude tvoja.Nisi dao...Zato je on jos uvijek njen muskarac,u njenom srcu i glavi.Njen muskarac koji je koji je toliko cini sretnom i na ogromnoj udaljenosti. Muskarac zbog kojeg jos nije pustila suzu,a poznaje ga duze nego tebe.Eto gdje je razlika u vama dvojici,zbog njega se ona smije,sretna je na neki cudan nacin,izmami joj osmijeh.A zbog tebe je plakala,suze lila,jer si je ti povrijedio a on nije!

11.09.2017.

SUTRA

Tomorrow again take another issue. Another interview in a series.

11.09.2017.

ti

Tomorrow again take another issue.Another interview in a series.

09.09.2017.

Babiju za rodendan

Na danasnji dan roden je moj drugi babo.Roden i poslan na svijet da daje nadu u zivot! Poslan da ga djeca vole... Ni slutila nisam da cu ga upoznati,da ce mi spasiti zivot.A ni zamisliti nisam mogla da ce me toliko zavoljeti da me danas uslovljava sa "kceri moja".Danas je babo tvoj dan! Sretan ti rodendan!!! Znam da nema toliko vrijednog poklona koji bih ti mogla pokloniti,jer si ti meni poklonio najdragocijeniji poklon : da nastavim zivjeti! Ovaj tekst je samo mali dio paznje.Zelim ti prvo puno zdravlja,pa onda srece,ljubavi,rahatluka,da ove teske dane prebrodimo zajedno.Danas nazalost nisam s tobom,a znas da bih voljela,pa da zajedno proslavimo,ali eto okolnosti su takve.Bez obzira na sve ti znas da si i danas u mojim mislima,kao i svaki drugi dan.Jos jednom tvoje sunce (kako me ti zoves) zeli ti sretan rodendan.Volim te!!!!!

20.08.2017.

Sve je cudno

Cudno je kako nas "vezu" isti ljudi.Zapravo,sve je cudno u vezi nas.Rodeni u istom gradu,prolazili istim ulicama,a nikada se nismo sreli,do sad.Valjda je tako moralo biti,da te bas sad sretnem,i da bas sad upoznam ljude s kojim si i ti na neki nacin povezan.Mali je ovo grad,a ipak je trebalo proci mnogo godina da se sretnemo.Jednostavno,kao da si ove sve godine bio nevidljiv.I dan danas ja ne mogu da povjerujem u tvoje postojanje u mom zivotu,tu si na neki cudan nacin.Od toliko ljudi u ovom gradu ja bas upoznam ljude koje i ti znas.Od samog pocetka sam shvatila da si specifican,i da se s tobom cuda desavaju! Ne bih voljela da nestanes iz mog zivota,a plasim se da ces nestati odjednom,isto kao sto si se pojavio.I ako nestanes ostat ce ljudi koji ce me uvijek sjecati na tebe. I dok sam god ziva proganjat ce me misterija o tebi.


Stariji postovi

<< 10/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
3763

Powered by Blogger.ba